Prikaz alergena koje hrana sadržava
Od 13. prosinca 2014. godine na snagu je stupila uredba 11691-2011 Europskog Parlamenta i Vijeća o informiranju potrošača, obveznom od strane ugostitelja, u vezi alergena koje hrana sadržava. Uredba se odnosi na kafiće, kantine, restorane, hotele, dućane i sve institucije koje nude zapakirane ili prerađene prehrambene proizvode. Oni su dužni osigurati sustav kojim će informirati svoje klijente o potencijalnim alergenima u jelima i gotovim proizvodima, a maksimalna kazna za nepoštivanje ove uredbe iznosi 100.000 kuna.
Deklaracija o alergenima iznimno je važna za osobe koje pate od intolerancije ili alergija jer tome može ovisiti njihovo zdravlje, a u najgorem slučaju, čak i život. Sve je veći broj ljudi alergičnih na određene namirnice i sve je veći broj namirnica koje izazivaju alergije. Stoga je važno znati što unosimo u sebe. U nekim, iako rijetkim slučajevima, reakciju može izazvati i sam kontakt s određenom namirnicom. Reakcije mogu izazvati različite simptome, poput osipa, svrbeža, mučnina, bolova te one teže, kao što su otežano disanje, grčenje ždrijela, naticanje. S gledišta zdravstva i potrošača, deklaracije o alergenima vrlo su pozitivan korak kako bi se izbjegle reakcije na alergene, iako ugostiteljima mogu izazvati glavobolje.
” Uredba je kod od mnogih ugostitelja izazvala zbunjenost i ogorčenje jer većina njih smatra kako im se posao zbog niza novih zakona, pravila i propisa, sve više pretvara u administrativni, a sve manje u kreativni, čemu većina teži.” (Zadarski list, 10.02.2015.)
Iako je popis mogućih alergena prilično velik, nužno je istaknuti samo namirnice koje sadrže neki od sljedećih 14 elemenata:
- žitarice koje sadrže gluten
- rakovi
- jaja i proizvodi na bazi jaja
- riba i riblji proizvodi
- kikiriki
- soja
- mlijeko i mliječni proizvodi
- orašasti proizvodi: bademi, lješnjaci, orasi, indijski i brazilski oraščići, pistacio…
- celer
- gorušica
- sjemenke sezama
- mekušci i školjke
- vučika.
Ovaj popis nije konačan. Europska Unija može ga promijeniti ili proširiti ovisno o razvoju društva te potrebama potrošača i prehrambene industrije. Stoga se ova uredba neprestano treba ažurirati, čim dođe do neke izmjene.
Preporučuje se, iako nije obavezno, da i jela koja možda sadrže samo tragove alergena, također budu označena jer nikada sa sigurnošću ne možemo znati koliku količinu alergena ona sadrže. Čak se i za restorane koji su se opredijelili isključivo za hranu koja ne sadrži alergene preporučuje da se klijentima napomene kako restoran ne jamči da neke namirnice ne sadrže alergene u tragovima.
Prilagodba jelovnika trebala bi biti učinjena na temelju analize svih sastojaka u jelima kako bi se pronašle tvari koje se nalaze na popisu alergena, kako bi se zadovoljili osnovni standardi higijene te izbjegle unakrsne kontaminacije.
Nije specificirano kako prenijeti informacije o alergenima, pa je to na samim ugostiteljima. No prema uredbi, informacije trebaju biti dostupne u pisanom, usmenom ili elektronskom formatu. Kako god bilo, informacije trebaju biti jasne i dostupne. Može se napraviti popis jela koja uključuju određene alergene. Pored jela na jelovniku može stajati znak koji se odnosi na određeni alergen. Nova metoda koja se danas koristi je čitanje QR kodova na jelovnicima, čime se dizajn jelovnika ne mijenja, no gostima se nude potrebne informacije o potencijalnim alergenima. Ukoliko ugostitelji koriste digitalne jelovnike, koji postaju sve popularniji i nude opciju dodavanja alergena uz ponuđena jela, ažuriranje će biti mnogo jednostavnije jer je potreban samo klik miša da se doda ili izbaci određeni alergen, a nudi i dodavanje novih, ovisno o potrebama ugostitelja i zahtjevima Europske Unije. U svakom slučaju, preporučuje se informiranje u pisanom ili digitalnom obliku jer je teško dokazati da je informacija prenesena verbalnim putem.
Izvori:
http://marketingastronomico.com/como-adaptar-las-cartas-de-restaurantes-a-la-ley-de-alergenos/
